UN deklaracija o ljudskim pravima

Video: UN Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima

UNIVERZALNA DEKLARACIJA LJUDSKIH PRAVA
Usvojena i proglašena Rezolucijom Generalne skupštine 217 A (III) Generalne skupštine 10. decembra 1948. godine.

uvod
S obzirom da je priznanje urođenog dostojanstva svih članova ljudske porodice i jednakih i neotuđivih prava je temelj slobode, pravde i mira, i svijeta-

uzimajući u obzir, nepoštovanje i prezir prema ljudskim pravima postići barbarska djela koje su ogorčeni savjest čovječanstva, i pojavom svijeta u kojem će ljudska bića uživati slobodu govora i vjerovanja i slobodu od straha i žele je proglašena kao najviša težnja ljudi-i

uzimajući u obzir, neophodno je da ljudska prava su zaštićena vladavinom prava, kako bi se osiguralo da ljudi nisu bili primorani da se pozove, u krajnjem slučaju, da se pobuni protiv tiranije i ugneteniya- i

uzimajući u obzir, Bitno je da se promoviše razvoj prijateljskih odnosa i narodami-

uzimajući u obzir, da su narodi Ujedinjenih nacija u Povelji ponovo potvrdili svoju vjeru u temeljna ljudska prava, u dostojanstvo i vrijednost čovjekove osobe iu ravnopravnost muškaraca i žena i odlučili da doprinose društveni napredak i bolji životni standard u većim i svobode-

uzimajući u obzir, da države članice su se obavezala da će postići, u suradnji s Ujedinjenim nacijama, promociju univerzalnog poštovanja i poštovanja ljudskih prava i osnovnih slobodne i

uzimajući u obzir, zajedničko razumijevanje tih prava i sloboda od najveće važnosti za puno ostvarenje ove obaveze,

Generalne skupštine,
Proglašava ovaj Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima kao zadatak, zajednički standard postignuća za sve narode i nacije, da svaki pojedinac i svaki organ društva, stalno imajući na umu ove Deklaracije, treba težiti da učenjem i obrazovanjem promovirati poštivanje ovih prava i sloboda i domaćih i međunarodnih, da osiguraju svoje opšte i stvarno priznanje i implementacija ih i među narodima država članica, tako i među narodima teritorija locat dyaschihsya u njihovoj nadležnosti.

Član 1
Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću i treba jedni prema drugima u duhu bratstva.

Član 2
Svako ima pravo na sva prava i slobode navedene u ovoj Deklaraciji bez ikakve razlike, kao što su rasa, boja, spol, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, imovina, rođenje ili drugi status.
Osim toga, neće biti razlika na osnovu političkog, pravnog ili međunarodnog statusa zemlje ili teritorije kojoj osoba pripada, bilo da je to nezavisna, povjerenja, samo-upravna ili pod bilo kojim drugim ograničenje suvereniteta.

Član 3
Svako ima pravo na život, slobodu i sigurnost osobe.

Član 4
Niko ne smije biti držan u ropstvu ili potčinjenosti sostoyanii- ropstvo i trgovina robljem zabranjuje se u svim njihovim oblicima.

Član 5
Niko ne smije biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.

Član 6
Svi, gdje god da je, ima pravo na priznavanje pred zakonom.

Član 7
Svi su pred zakonom jednaki i imaju pravo, bez ikakve diskriminacije, na jednaku zaštitu zakona. Svi imaju pravo na jednaku zaštitu protiv bilo kakve diskriminacije kojom se krši ova Deklaracija i protiv svakog podsticanja na takvu diskriminaciju.

Član 8
Svako ima pravo na djelotvoran pravni lijek od strane nadležnih nacionalnih sudova zbog djela kojima se krše osnovna prava koja mu je ustavom ili zakonom.

Član 9
Niko ne smije biti podvrgnut samovoljnom hapšenju, pritvor ili protjerivanje.

Član 10
Svako odlučiti o njegovim pravima i obavezama i bilo kakve krivične optužbe protiv njega, ima pravo na punu ravnopravnost kako bi se osiguralo da je njen javne rasprave iu skladu sa svim zahtjevima pravde od strane nezavisnog i nepristrasnog suda.

Član 11
1. Svako ko je optužen za krivično djelo ima pravo da se smatra nevinim dok se ne dokaže krivica u skladu sa zakonom u javnom pretresu na kojem je imao sva jamstva potrebna za svoju odbranu.

2. Niko ne može biti osuđen za krivično delo na račun bilo koje radnje ili propusta koji u to vrijeme nisu predstavljali krivično djelo prema nacionalnom zakonu ili međunarodnom pravu. To se ne može nametnuti kao kazna teža od one koja je bila na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno.

Član 12
Niko ne smije biti podvrgnut samovoljnom miješanju u njegov privatni život, porodicu, slučajni napadi na porodicu, dom, prepisku, ili napadima na njegovu čast i ugled. Svako ima pravo na zaštitu zakona protiv ovakvog miješanja ili napada.

Član 13
1. Svako ima pravo na slobodu kretanja i izbora stanovanja u granicama pojedine države.

2. Svako ima pravo da napusti bilo koju zemlju, uključujući svoju vlastitu i da se vrati u svoju zemlju.

Član 14
1. Svako ima pravo da traži azil od progona u drugim zemljama i uživati azil.

2. Ovo pravo ne može pozivati u slučaju gonjenja istinski proizilaze iz nepolitičke zločine ili iz akata u suprotnosti sa ciljevima i načelima Organizacije Ujedinjenih nacija.

Član 15
1. Svako ima pravo na državljanstvo.

2. Niko ne smije samovoljno biti lišen svog državljanstva niti prava da promijeni državljanstvo.

Član 16
1. Muškarci i žene starosti imaju pravo, bez ikakvih ograničenja u pogledu rase, državljanstva ili vjere, da se uda i da osnuju obitelj. Oni imaju pravo na jednaka prava kao i na brak, tijekom braka i prilikom razvoda.

2. Brak se sklopiti samo uz slobodan i potpun pristanak budućih supružnika.

3. Porodica je prirodna i osnovna ćelija društva i ima pravo na zaštitu društva i države.

Član 17
1. Svako ima pravo da posjeduje imovinu, sam kao iu zajednici s drugima.

2. Niko ne smije samovoljno biti lišen svoje imovine.

Član 18
Svako ima pravo na slobodu misli, savjesti i religii- ovo pravo uključuje slobodu da promijeni svoju vjeru ili uvjerenje i slobodu da ispoljava svoju vjeru ili uvjerenje, sam ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, u nastavi, prakse, obožavanja i obavljanje vjerskih i rituala obredi.

Član 19
Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja them- ovo pravo uključuje slobodu mišljenja bez uplitanja i da traži, prima i daje informacije i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice.

Član 20
1. Svako ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja.

2. Niko ne može biti primoran da pripada nekom udruženju.

Član 21
1. Svako ima pravo da učestvuje u vlasti svoje zemlje, neposredno ili preko slobodno izabranih predstavnika.

2. Svako ima pravo na jednak pristup javnim službama u svojoj zemlji.

3. Volja naroda treba da bude osnova autoriteta pravitelstva- ta volja treba da se izražava u povremenim i slobodnim izborima, koji će se sprovoditi opštim i jednakim pravom glasa, tajnim glasanjem ili odgovarajućim procedurama slobodnog glasanja.

Član 22
Svako, kao član društva, ima pravo na socijalnu sigurnost i da izvrši neophodna za svoje dostojanstvo i za slobodan razvoj svoje prava ličnosti u ekonomskom, socijalnom i kulturnom polju, kroz nacionalne napora i međunarodne saradnje, au skladu sa strukturom i svaki državnih resursa .

Član 23
1. Svako ima pravo na rad, na slobodan izbor zaposlenja, na pravične i povoljne uvjete rada i na zaštitu od nezaposlenosti.

2. Svako, bez ikakve diskriminacije, ima pravo na jednaku plaću za jednaki rad.

3. Svako ko radi ima pravo na pravednu i zadovoljavajuću naknadu koja dostojanstveno egzistenciju za sebe i svoju porodicu, i koja će, ako je potrebno, drugim sredstvima socijalne zaštite.

4. Svako ima pravo na osnivanje sindikata i da se pridruže sindikatima radi zaštite svojih interesa.

Član 24
Svako ima pravo na odmor i razonodu, uključujući razumno ograničenje radnog vremena i povremeni plaćeni odmor.

Član 25
1. Svako ima pravo na životni standard, uključujući hranu, odjeću, stanovanje i medicinsku njegu i potrebne socijalne usluge, adekvatno za zdravlje i dobrobit sebe i svoje porodice, kao i pravo na osiguranje u slučaju nezaposlenosti, bolesti, invaliditeta, udovištva, starosti ili drugih slučajeva gubljenja sredstava za život u okolnostima koje su izvan njegove okolnosti.

2. Majčinstvo i djetinjstvo imaju pravo na posebnu njegu i pomoć. Sva djeca, bilo rođena u braku ili van njega, uživaju istu socijalnu zaštitu.

Član 26
1. Svako ima pravo na obrazovanje. Obrazovanje mora biti besplatno, barem u odnosu na formiranje osnovnih i. Osnovno obrazovanje je obavezno. Tehnički i stručno obrazovanje treba da bude opšte dostupni i visoko obrazovanje mora biti jednako dostupan svima na temelju sposobnosti.

2. Ona će biti usmjereno ka punom razvoju ljudske ličnosti i da se poveća poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ono treba da unapređuje razumijevanje, toleranciju i prijateljstvo među svim narodima, rasnim ili vjerskim grupama, kao i dalje aktivnosti mirovnih operacija Ujedinjenih nacija.

3. Roditelji imaju prvenstveno pravo da biraju vrstu obrazovanja za svoju decu.

Član 27
1. Svako ima pravo da slobodno učestvuje u kulturnom životu zajednice, da uživa u umjetnosti i da učestvuje u naučnom napretku i njegovih prednosti.

2. Svako ima pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proističu iz bilo kojeg naučnog, književnog ili umjetničkog proizvodnju čiji je on.

Član 28
Svako ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem prava i slobode objavljeni u ovoj Deklaraciji mogu biti potpuno ostvareni.

Član 29
1. Svako ima obaveze prema zajednici u kojoj sam slobodan i potpun razvoj njegove ličnosti.

2. U vršenju svojih prava i sloboda svako može biti podvrgnut samo onim ograničenjima koja su određena zakonom isključivo u cilju osiguranja dužnog priznanja i poštivanja prava i sloboda drugih iu cilju zadovoljenja pravičnih zahtjeva morala, javnog reda i opšteg blagostanja u demokratskom društvu.

3. Ta prava i slobode ni u kom slučaju se vrši u suprotnosti sa ciljevima i načelima Organizacije Ujedinjenih nacija.

Član 30
Ništa u ovoj Deklaraciji ne može tumačiti tako da podrazumijeva pravo bilo koje države, grupe ili lica da se upuste u neku djelatnost ili da izvrši neki čin koji je usmjeren na poništavanje prava i sloboda predviđenih u ovoj Deklaraciji.